“Svima je jasno u kakvoj državi i u kakvim uslovima živimo. Korupcija, nepotizam, štele, veze i poznanstva. Znamo i ćutimo. Prelazimo preko tih stvari iz dana u dan. Čekamo da se nešto desi. Onda se desi. Dijete je ubijeno. Dijete običnog građanina. Bez veza, poznanstava i prijatelja na visokim položajima. Šta radi država? Progoni. Roditelje, građane, drugare ubijenog djeteta. Kada ih pitate nešto o roditeljima i grupi – sve znaju. Da su izdajnici, strani plaćenici, koriste dijete za političke svrhe. Kada ih pitate za ubice – ništa ne znaju. Ne znaju ko su, koliko ih je, možda ih i nema, jer je zades. Ni jedna institucija nije nadležna, a sve institucije su bespomoćne.

Ubistvo Davida Dragičevića je prag preko kojeg se ne može preći. To je granica. Nema dalje. Ne za njih. Ovdje im mora biti kraj. Uzalud nam sve ceste, igrališta, putevi, staze, cvijeće, ako ćemo djecu nalaziti u otpadnim vodama.

Ako podržavate Pravdu za Davida onda vam je jasno zbog čega Pokret Pravde , a ako ne, ne znam zašto i čitate sve ovo.”