“Ja sam po rođenju Banjalučanin, kao i moji u nekoliko generacija. Banjaluka je moj rodni kraj, moja velika ljubav i, u krajnjem slučaju, moja nacionalnost. Mi smo se nekada djelili samo po kvartovima, nije se pitalo ni za socijalno, ni za nacionalno porijeklo, bili smo jednostavni banjalučki klinci u kojima se oslikavala čitava urbana istorija ovih prostora.  Sve što sam stariji uvjeren sam da sa ovo malo iskustva i pameti koje mi je preostalo moram da razmišljam, prije svega, o budućnosti moje djece i unuka, naročito unuka.

Nisam čovjek koji pretjerano cijeni učlanjivanje i aktivno sudjelovanje u raznim stranačkim i partijskim kolektivima, ali nekako je došao red i na mene. Sa prijateljima i poznanicima iz Pokreta Pravde, koji se na razne načine i sa jednakom strašću bore za Istinu i Pravdu, pokušaćemo sačuvati malo svijetle, zdrave pameti i političkog razuma na kojem ćemo graditi jedno bolje i sretnije društvo.

Vjerujem da će građani Banjaluke, bez obzira gdje su rođeni, izabrati da u ovom gradu ostanu, da ga vole i za njega žive.

Gradski čovjek je slobodan i Banjaluka se mora osloboditi crnila i tišine. Mora zadržati ono što jedan veliki grad razlikuje od drugog. A to je duh grada.”