Dobri poznavaoci ovdašnjih političkih prilika slažu se u tome da populizam i fašizam razdvaja tek jedna uska crvena linija.

Višedecenijsko postojanje i funkcionisanje populizma i plemenskog ustrojstva društva u našoj maloj zemlji – to pokazuje sasvim očigledno. Jer, u posljednjih gotovo desetak godina, populističke forme društvenog upravljanja i življenja, preobraćaju se u fašističke, pa i u rasističke oblike kojima se poništava sve ono što bi trebalo biti ljudsko i slobodno.

Vrhovi naših vlasti sasvim otvoreno i bestidno svakodnevno šalju poruke da ovdje ne žive ljudi, nego isključivo Srbi, Hrvati i Bošnjaci i nešto malo „ostalih“. Tome dodaju da oni moraju biti i „vjerodostojni“ pripadnici „svog“ naroda, a ne tzv. „obični“ predstavnici populusa – a ovakva vjerodostojnost se dokazuje članskom kartom vladajuće etno-nacionalne partije. Sistem i funkcije odlučivanja su izopšteni, izmješteni iz ustavnih institucija i ostavljeni na milost i nemilost tzv. „partijskih lidera“.

Ovogodišnji izbori u Mostaru dovoljan su primjer tome.

Nedavno su dva najviša naša dužnosnika obznanili da će oni „izvesti“ iz BiH svoja dva naroda – kao da smo stoka koju neko treba da „izvodi“!?

Da ne govorimo o „dvije škole pod jednim krovom“ i drugim čudima koja se događaju u obrazovanju, ali i u gotovo svim sektorima društvenog života.

Pored navedenog, vjetar u leđa profilisanju ovakve retrogradne svijesti nerijetko su davali i pojedini javni servisi: imali smo prilike gledati i cjelodnevne emisije gdje su gostovali parlamentarci iz fašističkih partija Evrope, zatim slušati pozive da – ko od nas ima pravo glasa – glasamo na izborima i za čelnike pojedinih takođe fašističkih organizacija i u drugim državama…

U skladu sa tim, ne samo da postoje „dobri i loši“ momci u tako poremećenim odnosima – već, kako nam zbore vlastodršci: postoje i „loši“ i „dobri“ narodi. Pri tome, najbolji su oni narodi koji mrze sve one druge i drugačije.

Tu nema mjesta ni za ljubav, ni za brak, niti za bilo šta ljudsko što bi nužno morala biti najintimnija svojina svakog od nas ponaosob. Naravno, tu nema mjesta ni za budućnost.

Otuda, smatramo da je jedno ovakvo upozorenje, doista bitno.

Nadamo se da je ovo čak i nešto više od Upozorenja – naime, ono je i apel da se što brže pristupi denacifikaciji ovdašnjeg društva. Kroz svoje programe Pokret Pravde će se zalagati i za ovo pitanje, te pozivamo sve građane da nam se priključe u ovoj borbi.

Svuda i u svako vrijeme.