Saša Graorac je naš kandidat za odbornika Skupštine grada Banjaluka

U okviru naše kandidatske liste nalazi se na poziciji broj 8

“Ja nisam čovjek za klasičnu biografiju. Ja sam sebe ne vidim tako. Ja sam običan i jednostavan. Moja djela su moja biografija, moja duša, drugari moji, porodica, tekstovi koje pišem, ljubav prema Vrbasu, moj grad i ljudi oko mene. To sam ja.

Ja samo mogu reći da sam rođen 80. na Paprikovcu. Zaljubljenik u prirodu, čuvar banjalučke “dajak” tradicije i prokletnik pravde.

Šta da kažem ljudima? Šta da im uspijem reći, a da to nisu već čuli? Pa ja prvi nemam povjerenja, izgubio sam vjeru u prazne riječi.

Ljudi, radite po osjećaju! Probajte slušati zdrav razum i svoje srce. Ovo što radim ja ne smatram politikom nego borbom za goli opstanak. Nestajemo! A vozovi života prolaze. Mladosti nestaju. Gubimo se. Pucaju porodice. Gladni smo! Vi znate da smo mi ljudi koji su iznjeli Trg, ali ne na plećima nego u grudima i sa ponosom. Imam jak osjećaj ispravnosti odluke da sam u najtežem životnom trenutku bio čovjek i stao na stranu pravde. Srce mi moje kaže da su to prave vrijednosti! Ako sumnjate u sve ovo, onda bar znate jedno što je sigurno, a to je da ćemo živote dati i za vašu djecu.

Tekst “Majko” sam napisao u svom najvećem duševnom bolu u životu. Ovo sam istinski ja. Ovako moje srce osjeća. Ovo nije laž. Ovo su moje misli iz najvećih čovjekovih dubina. Ovo vam moje srce priča, govori vam, opominje i zove ljubavlju koju imam u sebi.

“Majko, dođi na Trg i upoznaj prave majke Lavice koje svaki dan dolaze i prkose ovom poganom sistemu. Dođi da vidiš kako reže i kako drže ruke visoko. Pa kad stisnu šake, a ruke im pobijele i krv zaustave! Dođi da vidiš kada su ljute i kako su gorde. Dođi da vidiš kada plaču. Dođi da osjetiš kako se koža ježi. Nije to jeza majko. To koža puca! To se na koži procijepi prave. To boli!

Dođi da vidiš kako Lav svoje mladunče rikom doziva! Da vidiš kad otac zagrmi pa kad sve zaćuti ni muk se ne čuje. Pa kad vjetar stane i vazduha nestane, a neka čudna tišina se nadvije. Dođi, samo jednom dođi i nikad više nećeš prestati. Dođi da vidiš kako prava majka voli svoje čedo i kako bi umrla za njega. To im se u očima vidi. Vidi se: ponos, hrabrost, prkos, snaga, borbenost, plemenitost i sve najveće vrline čovjeka. Majko takva treba da budeš!”

Ovo se ne može prepisati, jer ovo postoji sada i ovdje i nigdje više, i nikad.

Ljudi, dali smo imena ubicama. Javno stojimo pred njima i kažemo da će odgovarati. Ne odstupamo ni milimetra skoro tri godine. I dalje mislim, a i znam, da radim pravu stvar, jer mi srce moje to govori.

Sad je na vama!

Dajte nam signal da znamo da imamo podršku normalnih ljudi koji su željni pravde!

Čekamo vas!”