O tragediji koja nas je ujedinila
Banjaluka, noć sa 17. na 18. mart 2018. godine. Noć koja je progutala mladog Banjalučanina, studenta 1. godine Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci, Davida Dragičevića. Noć iz koje se nikada vratio nije.
U danima nakon te noći trajala je potraga za Davidom.
24.3.2018. godine pronađeno je Davidovo beživotno tijelo na ušću potoka Crkvena u rijeku Vrbas u Banjaluci.
26.3.2018. godine policija je održala konferenciju za novinare na kojoj je javnosti saopšteno da je David Dragičević zadesno stradao.
Novinska agencija Republike Srpske je nakon policijske konferencije objavila tekst pod nazivom “Dragičević se potukao, opljačkao kuću i skočio u rijeku”.
To zapravo jeste suština onoga što je rečeno na policijskoj konferenciji za novinare.
Tog 26. marta 2018. godine porodica Dragičević je zajedno sa Davidovim drugarima održala prvo okupljanje na centralnom banjalučkom trgu (Trg Krajine). Veliki broj građana se okupio.
Neposredni povod okupljanja bila je konferencija za medije od strane policije.
Konferencija za koju su svi rekli da je laž.
Roditelji su jasno i glasno rekli da je njihov sin ubijen.
Davidovi drugari napravili su Facebook grupu “PRAVDA ZA DAVIDA” koja je za kratko vrijeme okupila nekoliko desetina hiljada ljudi. Danas ta grupa ima više od 200.000 članova.
7.4.2018. godine sahranjen je David Dragičević na Novom groblju u Banjaluci.
Od 26. marta 2018. godine ljudi su se
svaki dan u isto vrijeme okupljali na Trgu Krajine zajedno sa porodicom Dragičević. Tražio se odgovor na pitanje – “Ko je ubio Davida?”
Odgovora nije bilo. Tokom svakodnevnih okupljanja mnogo do tada nepoznatih detalja pojavilo se u javnosti koji su samo produbili sumnju u scenario stradanja Davida Dragičevića predstavljen od strane pojedinaca iz institucija. Dani su prolazili bez ikakvog napretka u “istrazi”.
Davidovi roditelji nisu odustajali od svakodnevnih okupljanja. Nisu ni građani.
21.4. / 7.7. / 5.10. / 21.11.2018. godine održana su masovna okupljanja građana.
Tokom 9 mjeseci svakodnevnih okupljanja izdešavalo se toliko stvari da bi jedna obimna knjiga mogla o svemu da se napiše. Međutim, odgovora na pitanje zbog kog su se ljudi okupljali nije bilo. Vlast Republike Srpske je na najstrašniji mogući način pokušala da uz pomoć “svojih” medija kriminalizuje grupu i da je predstavi kao organizaciju kojoj je cilj rušenje Republike Srpske.
Jedan od najtežih dana za grupu bio je 275. dan okupljanja (25.12.2018. godine). Dan kada su uhapšeni Davidovi roditelji, Suzana i Davor, i dan kada je policija brutalnom akcijom protjerala ljude sa Trga Krajine. Svega nekoliko dana prije te sramne policijske akcije izabrana je nova Vlada Republike Srpske. Dakle, izbori su bili završeni, poluge moći su vraćene u ruke istih ljudi, i to im je bilo dovoljno da se “obračunaju” sa građanima Banjaluke koji su mjesecima, mirno i dostojanstveno, tražili istinu i pravdu i ništa osim toga.
Od 25.12.2018. godine u Banjaluci je vladao policijski čas. Okupljanja koja su mjesecima do tada održavana na Trgu Krajine zabranjena su. Veliki broj pripadnika specijalnih policijskih jedinica svako veče u 18 časova su stajali na Trgu Krajine i blokirali prilaz i okupljanje.
Tog tužnog 25.12. veliki broj građana se okupio u porti Hrama Hrista Spasitelja.
Otac ubijenog Davida Dragičevića još uvijek je bio u pritvoru.
Od 26.12. do 29.12.2018. godine održavane su, na čelu sa Davidovim roditeljima, velike i mirne protestne šetnje ulicama Banjaluke.
Okupljanje na Trgu Krajine bilo je zabranjeno.
30.12.2018. godine održano je posljednje veliko okupljanje na Trgu Krajine. Organizovan je skup podrške porodici Dragičević. Policija je uprkos dešavanjima prethodnih dana odobrila javno okupljanje. U jednom trenutku Davor Dragičević pozvao je okupljene građane u mirnu protestnu šetnju. Šetnja je organizovana do javnog medijskog servisa Radio-televizije Republike Srpske gdje su se okupljeni građani zadržali nekoliko minuta i uzvikivali – “Fabrika laži!”
Nakon toga okupljeni građani su se prošetali do zgrade u kojoj živi doktor Željko Karan koji je izvršio obukciju Davidovog tijela i gdje su uzvikivali – “Karane, reci istinu!”
Nakon toga protestna šetnja je nastavljena do “Krašovog” parkinga u centru Banjaluke gdje je trebao da bude održan prvi novogodišnji koncert Harisa Džinovića. Posjetilaca pomenutog koncerta gotovo da nije bilo, a građani koji su došli iz protestne šetnje su uzvikivali “Harise, odlazi” protestujući protiv održavanja koncerta zbog cjelokupne atmosfere u kojoj se grad nalazi od 25.12.2018. godine. Koncert nije održan.
Dio građana se zajedno sa Davorom vratio na Trg Krajine. Uskoro se pojavio kordon specijalne jedinice policije koji je najprije izdao naređenje okupljenima da se raziđu, a potom krenuo u lov na ljude. Nekoliko ljudi je uhvaćeno i lišeno slobode. Pojedini ljudi su uhapšeni u ugostiteljskim objektima i takođe lišeni slobode. A, neki su lišeni slobode na adresama svojih prebivališta. Više od 10 osoba te večeri je zadržano u policijskoj stanici. Na slobodu su pušteni sutradan.
Tu noć gubi se svaki trag Davoru Dragičeviću.
Od 31.12.2018. godine ljudi su se svakodnevno okupljali u porti Hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci.
Davor se prvi put nakon 30.12.2018. godine oglasio 7.1.2019. godine poručivši da je živ i da nije upao u ruke policiji. Davor će ubrzo nakon toga napustiti Bosnu i Hercegovinu i otići u Austriju (Beč).
Uprkos tome što Davor više nije u Banjaluci, okupljanja su održavana svakodnevno u porti Hrama Hrista Spasitelja gdje su paljene svijeće za pokoj duše ubijenog Davida.
Građani su tražili samo jedno – istinu i pravdu za ubijenog Davida Dragičevića.
Po želji Davidovih roditelja, 12.3.2019. godine izvršena je ekshumacija Davidovog tijela i posmrtni ostaci su preneseni u Wiener Neudstadt, mjesto u blizini Beča. Grad u kojem živi Davidova majka Suzana. Davidovi roditelji nisu željeli da grob njihovog sina bude u državi u kojoj su ubice njihovog sina na slobodi i zaštićeni.
Bio je to jako tužan dan za Banjaluku.
14.3.2019. godine Davidovi posmrtni ostaci napustili su njegov rodni grad.
15.3.2019. godine obavljena je druga sahrana Davida Dragičevića u Wiener Neudstadtu.
Sahrani je prisustvovao i Visoki predstvnik u BiH Valentin Incko.
Svakodnevna okupljanja građana su nastavljena u porti Hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci.
Sve do početka juna 2019. godine kada je Srpska pravoslavna crkvena opština banjalučka uputila dopis MUP-u RS u kojem je traženo da MUP “obezbijedi nesmetano korišćenje porte Hrama za vjerska i druga društvena događanja u organizacije Crkve”.
Nakon toga, policija je zabranjivala ljudima, koje po slobodnoj procijeni prepoznaju kao članove neformalne grupe “Pravda za Davida”, ulazak i kretanje kroz dvorište hrama.
Ljudi su nastavili da se okupljaju u parku pored hrama.
Nakon što su ljudi nastavili da se okupljaju u parku pored Hrama Hrista Spasitelja pripadnici policije su svakodneno vršili nezakonito legitimisanje okupljenih, audio i video snimanje. Izdavana su naređenja da se ljudi raziđu. Represija nad građanima bila je i više nego očigledna.
Eskalacija situacije se desila 20.6.2019. godine nakon što je policija bez ijednog opravdanog razloga pokušala da izvrši legitimisanje Brune Batinića, inače švedskog državljanina.
Bruno je zajedno sa svojom suprugom došao u parkić i razgovarao sa ljudima koji su se tu svakodnevno okupljali. To je bio jedini razlog zbog kog je policija odlučila da legitimiše Brunu.
Policija je od Brune tražila ličnu kartu, a Bruno ih je pitao – “Zašto me legitimišete?”. Odgovor nije dobio i nije želio da im da svoju ličnu kartu. Nakon što mu je rečeno da je lišen slobode nastao je incident, jer Bruno nije pristao na lišenje slobode.
Nakon toga policijski službenici su se prema Bruni ponašali potpuno necivilizacijski. Bruno je oboren na zemlju, polomljene su mu naočale, raskvavljena mu je glava. Sa lisicima na rukama prevezen je u policijsku stanicu. Na putu do stanice je maltretiran u policijskom vozilu, a maltretiranje se kasnije nastavilo i u policijskoj stanici. Zbog povreda intervenisala je i Hitna pomoć koja je Brunu prevezla iz policijske stanice u Univezitetsko-klinički centar u Banjaluci.Domaća i strana javnost bili su u nevjerici. Reagovao je i ministar vanjskih poslova BiH, ali i ambasador Švedske u BiH.
Nakon svega što se desilo Bruni Batiniću i nakon reagovanja domaće i strane javnosti prekinuta je represija koja je vršena u parku pored Hrama Hrista Spasitelja. S druge strane, ljudima, koji su od strane policije prepoznati kao članovi neformalne grupe građana “Pravda za Davida”, sve vrijeme se brani da borave na Trgu Krajine u periodu od 18 časova. Svaki dan.
Od septembra 2019. godine počeli su da pristužu mnogobrojni sudski pozivi po osnovu prekršajnih naloga i prekršajnih postupaka koji su izdavani od strane policije.
Poziv u sud dobila je i Davidova majka Suzana. Pored nje pozive je dobilo još nekoliko desetina ljudi. Većina tih ljudi u životu nije imala niti jednu prekršajnu prijavu. Među njima ima mnogo starijih lica od kojih su neki čak u sedmoj deceniji života.
Na djelu je bila očigledna zamjena teza. Ljudi koji traže samo istinu i pravdu predstavljeni su kao divljaci, huligani, rušioci, kriminalci. Međutim, ubice i oni koji kriju i zataškavaju ubistvo Davida Dragičevića su na slobodi, zaštićeni. Protiv njih postupaka nema. Oni se ne dovode pred sud.
Uprkos nadljudskoj borbi porodice Dragičević i ljudi koji su im podrška odgovora na pitanje:
NEMA.
Ovo nije borba samo porodice Dragičević. Ovo je borba svih nas za sve nas.
Kroz slučaj Dragičević režim je pokazao na šta je sve spreman. Spreman da se obračuna sa svakim ko ne pristaje na laži.
Zbog svega što se desilo i što se dešava, zbog zataškavanja ubistva Davida Dragičevića (koje nije jedino), zbog represije i diskriminacije koju režim sprovodi nad porodicom Dragičević i ljudima koji su im podrška, zbog želje da zaštitimo sve nas koji smo na udaru režima, odlučili smo se da našu borbu formalizujemo i politički artikulišemo i to kroz udruženje građana “Put Pravde” i političku organizaciju “Pokret Pravde”.
NEKA BUDE PRAVDA!
PRAVDA ZA SVE!